субота, 22. октобар 2016.

Nostalgia




       Sara cantando y enseñando pierna al premio Nobel de Literatura Camilo José Cela bajo la atenta mirada de su mujer.

Quiero emborrachar mi corazón
para apagar un loco amor
que más que amor es un sufrir…
Y aquí vengo para eso,
a borrar antiguos besos
en los besos de otras bocas…
Si su amor fue “flor de un día”
¿porqué causa es siempre mía
esa cruel preocupación?
Quiero por los dos mi copa alzar
para olvidar mi obstinación
y más la vuelvo a recordar.
Želim da te izlečim srce moje
i ugasim tu ludu ljubav
da zbog ljubavi više ne patiš ...
Ovde sam došla zbog toga,
da izbrišem stare poljupce
poljupcima drugih usana ...
Ako je tvoja ljubav bila ,,cveće tih dana"
-zašto mi stalno pruzrokuje
taj okrutini bol i brigu?
Ovu drugu čašu želim da nazdravim
da zaboravim svoju tvrdoglavost
jer još se sjećam nje.
Nostalgias de escuchar su risa loca
y sentir junto a mi boca
como un fuego su respiración.
Angustia
de sentirme abandonado
y pensar que otro a su lado
pronto… pronto le hablará de amor…
Sa nostalgijom slušam njegov ludi smeh
i osjećam dodir na mojim ustima
kao vatru u mom dahu..
Muči me
osećaj napuštenosti
i razmišljam kako je sa drugom
ubrzo...ubrzo će pričati o ljubavi ...
¡Hermano!
Yo no quiero rebajarme,
ni pedirle, ni llorarle,
ni decirle que no puedo más vivir…
Desde mi triste soledad veré caer
las rosas muertas de mi juventud.
Brate !
Ne želim se ponižavati
ni moliti, niti plakati,
niti reći odlazi živote ...
U tuzi, usamljena, propašću
uvele su ruže moje mladosti.
Gime, bandoneón, tu tango gris,
quizá a ti te hiera igual
algún amor sentimental…
Llora mi alma de fantoche
sola y triste en esta noche,
noche negra y sin estrellas…
Si las copas traen consuelo
aquí estoy con mi desvelo
para ahogarlos de una vez…
Quiero emborrachar mi corazón
para después poder brindar
por los fracasos del amor”…
Jauk, harmonike, taj sumorni tango,
samo u meni pobuđuje bol
i neki ljubavni sentiment ...
Ko dete duša mi plače
sama i tužna u ovoj noći,
noći crnoj bez zvezda...
Ako piće donosi utehu
ovde sam sa svojom tugom
da se utopim već jednom ...
Želim da se napijem srce moje
i da tako nazdravim
za promašenu ljubav.