Nijedno
društvo ne želi da postanete mudri ! To je protivno nameri svih društava. Ako
su ljudi mudri oni ne mogu biti pokoreni, a ako su inteligentni, ne mogu biti
eksploatisani, ne mogu biti primoravani na mehanički život, da žive život kao
roboti - androidi . Oni će braniti svoju individualnost, osećaće miris pobune
oko sebe jer žele da žive u slobodi.
Sloboda
dolazi sa mudrošću, istinski to je neodvojivo, a ni jedno društvo ne želi
slobodne ljude, bilo ono komunističko, fašističko, kapitalističko,hindu,
muslimansko, hrišćansko. Nijedno društvo ne želi da ljudi koriste sopstvenou
inteligenciju, jer kad počnu da je koriste postaju opasni. Opasni po establišment
koji je na vlasti, opasni po imućne, opasni po svaku vrstu ugnjetavanja,
eksploatacije, zabrana. Opasni po crkve, opasni po države, opasni po nacije.
Zapravo mudar čovek već je u vatri, živ
u plamenu. On će radije umreti nego biti rob. Smrt mu neće biti bitna, jer on
ne može prodati svoj život radi svakakvih gluposti i glupim ljudima.
On im ne može služiti . Stoga su društva kroz
vekove, ljude učila tj snabdevala i manipulisala lažnim saznanjima.
To
je glavna uloga škola, koledža, univerziteta. Mudrost traži potpuno drugačiji
pristup, dijametralno različit pristup. Konvencionalno znanje je postalo kao kloniranje tj. nametanje uma. Mudrost je stanje bez
tog nametnutog opterećenja uma). Znanje formira jednu ogradu (lepu ambalažu,
kao npr. flaša sa slikama) ali to je ipak jedna ograda, lepo pakovanje, kalup.
Živo biće ne trpi ograde i kalupe i ne može da trpi da bude spakovano. Na
žalost mi učenike samo kao da pakujemo u neku lepu ambalažu, kao što to radimo
sa prženim krompirom u šarenom pakovanju čipsa, paradajza u kečapu, naši učenici i njihovo znanje počinju da liče
na lepo napunjene i spakovane guske, ali oni su napunjeni raznim smećem za
njihov um, ma kako sve to spolja možda lepo izgledalo kao neka ambalaža.
Znanje
ima neki svoj način akumulacije odnosno čudne osobine umnožavanja i
multiplikacije, ono uvek nastavlja da se umnožava. Znanje neće da poštuje ,,kontrolu
rađanja,,. Ako znate jednu stvar, ona će
vas uvek voditi do druge, jer svaki odgovor sa sobom donosi deset novih pitanja
i opet isto, sledećih deset odgovora,
donosi još sto novih pitanja za vas, i tako se sve širi. Sve raste i vi se na
kraju gubite.
Pitate
se: Zašto sam i dalje neuk (glup)? Evo zašto: još niste izašli iz iluzije
znanja, iluzije uma. Izađite iz ,,uma,, . On je samo ona boca, ambalaža, koju pominjem. Otpustite um … um je samo
ideja, nije stvaran, fiktivan je, kao fantazija, sačinjen je od iste materije
kao i snovi. Jednostavno možete izaći iz njega, a najbolji trenutak je baš sad.(
Dr Pritam Singht) Samo ovo saznanje je zapravo sjajan uvid: Zašto sam i dalje u stvari tako neuk, a imam
sva ta akademska zvanja? Prihvatite
činjenicu da su sve one vaše godine sticanja znanja protraćene.
Prevaziđite
to ! A kada budete van uma, bićete van
boce. Razumete, ,,guska,, je oslobođena ! kao i sva sloboda neba, i sloboda
samospoznaje… Takozvani učeni, obrazovani, edukovani, nastavljaju da žive u
svetu sopstvenih iluzija i fikcija. Nemaju predstavu o realnosti – razdvojeni
su od realosti. A ono što je stvarna realnost može učiniti život vaš radošću i
blaženstvom. Reč ,,Bog,,nije Bog, reč nije
ljubav ….siroti ljudi koji pričaju o ,,Bogu,,
i ljubavi, propuštajući sjajnu
mogućnost . Možda su saznali nešto, možda su saznali šta je Bog, možda su
postali upoznati sa misterijama ljubavi , ali svet uvek krije istinu i reč im
prekriva oči, oči svih edukovanih ljudi, prekrivene su teorijama, dogmama ,
verovanjima koja oni i ne vide , jer nisu transparentni , dok je mudrost
transparencija, nepomućena vizija – nepomućena raznim mislima, nepomućena dignutom
prašinom, nezaprljana.
Pojedinac
mora da se čisti svakog trenutka jer prašina se skuplja na našem ,,ogledalu,,
svakog trenutka, to je prirodni proces. Dok sedite to ogledalo kao i ono u
vašoj sobi skuplja prašinu, čak i noću
i kad se ništa ne dešava, kad su
zatvoreni prozori i vrata, i dalje se
prašina skuplja i taloži na ogledalu, jer su čestice prašine u samom vazduhu.
Svako jutro morate obrisati to ogledalo . Pojedinac mora više biti svestan tih unutrašnjih misli i tog
unutrašnjeg ogledala, unutrašnje sposobnosti refleksije, svakog trenutka morate
čistiti prašinu. Obično ja to ovako
kažem: Svakog trenutka sanjasin* mora da umre za prošlost i da se ponovo rodi.
Tako će ostati transparentan, a njegovo ogledalo će biti uvek čisto. Tada neće postojati
ništa što bi zaklonolo njegov čist vidik , tada odraz neće biti ni hrišćanski
ni hindu ni musliman ni budista. Tada je on jednostavno ogledalo, samo ogledalo
i refleksija svega što stvarno jeste,
unutra i spolja, Takvim čistim odražavanjem se rađa mudrost. Mudrost je cvetanje vaše
transparentnosti, prosvetljenje vašeg unutrašnjeg bića, to je ono čime se mi tragaoci
ovde bavimo.
Zapravo
uloga učitelja je da poništi sve ono što vam je ovakvo društvo učinilo. A to je
ustvari kao neki anti – univerzitet anti škola, anti koledž, on nije tu da bi vam
saopštio znanje već da vam saopšti nešto potpuno drugo, neke druge dimenzije. Ovde
smo se okupili da pokrenemo sasvim drugačiji
proces u vama, tako da možete da izađete iz vaših takozvanih skripti znanja,
reči, teorija i da postanete jednostavni, obični . Moći će te postati sve što hoćete
, naravno bez nekakvih preterivanja . Ja lično veličam jednostavnost svesti, ne
učim vas da budete super čovek...
*Poruke sa istoka /La vida decode/ Ovo je jedno Oshovo predavanje iz 70.tih godina, manje korekcije prevoda su moje 13.6.17. /Malva Rosa/
Нема коментара:
Постави коментар